Udruženje slamarki "Lusa", čiji je predsednik Ana Jaramazović, prošle
godine je proslavilo 25 godina postojanja i rada i izdalo svoju
monografiju. Za sve te godine, slamarke su priredile brojne izložbe,
prepoznate u našem gradu, ali i u drugim gradovima Srbije i sveta.
Povodom Usrkršnjih praznika, u prostorijama Udruženja penzionera u
Subotici, tradicionalno je postavljena Uskršnja izložba radova članica.
Radovi od slame za oba Uskrsa
Jelena Bedalov, članica "Luse" u svoje i u ime svojih koleginica,
približila nam je smisao izložbe, i ispričala kako ustvari nastaju
radovi od slame, posebno uskršnja jaja.
- Tradicionalno, i ove godine, u Udruženju penzionera Subotica, imamo
svoju Galeriju i prostoriju gde izlažemo svoje radove. Postavili smo
komplet izložbu jaja od slame, koja je posebno zanimljiva za penzionere
koji ne odlaze u grad, pa tu mogu lepo da pogledaju motive za oba
Uskrsa. Potrudili smo se da bude i bunjevačkog i srpskog običaja u našim
radovima, da ispoštujemo oba Uskrsa. Svoje radove sami uglavnom uradimo,
aktivnih članova ima 12,a bilo nas je preko 30, ali imamo i povremeno
aktivnih članova - rekla je Jelena.
"Recept" za Uskršnje jaje ne postoji
Uskršnja jaja napravljena povodom Uskrsa su široke lepeze maštovitosti,
a za njih je pored talenta potrebno i dosta vremena. "Recepta" za izradu
jaja od slame nema, nego slamarke kako kažu, po svom nahođenju i mašti,
stvaraju i ukrašavaju ista.
- Kuriozitet je da mi u "Lusi" imamo jaja od poljske ševe, morke,
kokoške, patke, guske, pa sve do nojevih jaja. Da biste izradili dobro i
lepo jaje, morate imati vremena, strpljenja i mašte. Recimo da postupak
kod svih ide tako da se jaje prvo izduva, zatim lepo opere da se ne
lepi, da bude suvo iznutra. Pre toga pripremamo slamu u fazama. Slama se
obično koristi od ječma, jer je kratka i mekana. Jaja se uglavnom rade
od te slame. Slama se potom pegla, lepi, i tada tek ukrasi pletenicama,
mašnama, koje se izrade prethodno. Na morkino jaje sam ja recimo,
potrošila čitava tri sata i još posebno vremena na ukrase i tek tada je
morkino celo jaje bilo gotovo, praktično skoro pet sati posla. Ali, meni
to nije problem, volim to da radim i uvek dodam detalj ukrasa i mašte
više. Znate, svaka slamka je drugačija, morate paziti, i morate imati
ogromno strpljenje - ispričala nam je Jelena. Da biste bili dobar
slamar, morate imati talenat, pa volju, maštu. Slamarstvo je čista
naiva, a ne umetnost, što bi trebalo, tvrdi članica "Luse".
U Udruženju slamarki "Lusa" kažu da izrađuju i mnogo drugih predmeta,
osim jaja -kutije, perlice, očenašice, lule, medeno srce, motive čovek -
kosač, i druge, a glavno su im trodimenzionalne slike.
- Te slike su takve, da kada ih gledate, vidite je u tri dimenzije, a da
biste je dobili takvu, slama se prvo pažljivo bira, te raznim
okretanjem, u izradi slike dobijemo sliku koju želimo. Često pribegavamo
i kukuruznoj ljusci, njenoj srži, koju nalepimo na sliku i obložimo
slamom, što slici daje posebnu draž, a ne primeti je "obično" oko. Ja
sam prva recimo, napravila trodimenzionalnu sliku Gradske kuće. To mi je
ogroman izazov. Na slici o Sinanogi recimo ima bar 10 vrsti pletenja, a
na Gradskoj kući puno više. Obe su međutim prelepe, i ponos su kod nas u
"Lusi"- objašnjava Jelena Bedalov.
Slike i radovi Udruženja slamarki "Lusa" obišle su gotovo ceo svet.
Članice naglašavaju da su stalne postavke uglavnom u u Gradskoj kući,
odnedavno često mesto nalaze i u opštini Kanjiža, Bugarskoj, Zagrebu u
jednoj veoma reprezantivnoj galeriji, Budimpešti. Štosmajerova ulica
koja je oslikana na jednoj od slika slamarki "Luse"bila je izložena u
Italiji. Svuda nas ima, svuda nam postavljaju radove, to nas raduje,
kažu u "Lusi".
antrfile: Što su haljine mokrije, više je polivača
Običaji koji se praktikuju ponedeljkom za Uskrs, ispričani su i rečima i
radovima članica "Luse" na lep i posebno zanimljiv način. Kako slamarke
tvrde, neki od običaja su se zadržali i do dan danas, a neki su su i
osavremenili. Tako su recimo, nekada, devojčice cele nedelje šarale
jaja od raznih i prirodnih boja, ali uglavnom crvenih. Momci bi potom
dolazili da cure poprskaju sapunavom ili mirišljavom vodicom, a
zauzvrat su bili kićeni cvećem, i dobijali su šarena jaja i kolačiće.
Svi su morali biti lepo obučeni, a posebno je zanimljiv jedan običaj.
Cure su se takmičile koja će više mokrih haljina imati da suši nakon
polivanja, te je važilo nepisan pravilo " ako imam više mokrih haljina
koje se suše, imala sam više polivača", što bi se tumačilo kao "pre ću
se udati".
A. Šiška